Previous Verse
Next Verse

Shloka 7

Vighneshvara-Prashna and Deva-Krita Shiva-Stava

Adhyaya 104

इत्युक्त्वान्योन्यमनघं तुष्टुवुः शिवमीश्वरम् नमः सर्वात्मने तुभ्यं सर्वज्ञाय पिनाकिने

ityuktvānyonyamanaghaṃ tuṣṭuvuḥ śivamīśvaram namaḥ sarvātmane tubhyaṃ sarvajñāya pinākine

Tendo assim falado entre si, louvaram Śiva, o Senhor sem mácula, o Soberano supremo: “Reverência a Ti, o Si mesmo de todos os seres; reverência a Ti, o Onisciente, portador do arco Pināka.”

itithus
iti:
uktvāhaving spoken
uktvā:
anyonyamto one another / mutually
anyonyam:
anaghamfaultless, sinless, pure
anagham:
tuṣṭuvuḥthey praised, extolled
tuṣṭuvuḥ:
śivamShiva, the auspicious One
śivam:
īśvaramthe Lord, sovereign (Pati)
īśvaram:
namaḥsalutation
namaḥ:
sarvātmaneto the Self of all (immanent Atman in all pashus)
sarvātmane:
tubhyamto You
tubhyam:
sarvajñāyato the omniscient one
sarvajñāya:
pinākineto the wielder of Pināka (Shiva’s bow)
pinākine:

Suta Goswami (narrating the episode; the immediate speakers are the assembled beings/devotees who praise Shiva)