श्वेतमुनिना कालस्य निग्रहः (मृत्युञ्जय-भक्ति-प्रसादः)
ततः सदाशिवः स्वयं द्विजं निहन्तुमागतम् निहन्तुमन्तकं स्मयन् स्मरारियज्ञहा हरः
tataḥ sadāśivaḥ svayaṃ dvijaṃ nihantumāgatam nihantumantakaṃ smayan smarāriyajñahā haraḥ
Então o próprio Sadāśiva—Hara, o que matou Kāma e destruiu o sacrifício de Dakṣa—sorrindo, manifestou-se para abater aquele brâmane e até subjugar Antaka (a Morte) que viera para matar.
Suta Goswami (narrating to the sages of Naimisharanya)