Aṣṭāvakra and the Woman: Disclosure, Permission, and Marital Resolution (अनुशासन पर्व, अध्याय २२)
तस्य स्वादुतयान्नस्य न प्रभूतं चकार सः । व्यगमच्चाप्यह:शेषं ततः संध्यागमत् पुन:,उस अन्नके स्वादसे वे इतने आकृष्ट हो गये कि उसे पर्याप्त न मान सके--“बस अब पूरा हो गया” यह बात न कह सके। इसीमें सारा दिन निकल गया और पुनः संध्याकाल आ पहुँचा
tasya svādutayānnasya na prabhūtaṃ cakāra saḥ | vyagamac cāpy ahaḥśeṣaṃ tataḥ sandhyāgamat punaḥ ||
Bhishma berkata: Begitu terpikat dia oleh kelazatan makanan itu sehingga dia tidak sanggup menganggapnya sudah memadai—dia tidak mampu berkata, “Cukup, sudah selesai.” Dalam kelalaian menikmati itulah sisa hari pun berlalu, dan sekali lagi tibalah senja.
भीष्म उवाच